Naučnici objasnili kako uspavati bebu u 13 minuta

Talijanski znanstvenici predložili su metodu uspavljivanja uplakane bebe za samo 13 minuta. Tvrdili su da će roditelj dijete smiriti tako što će ga držati u naručju i pritom se kretati te ga, nakon što zaspi, neće prenaglo položiti u krevetić.

Dijete treba priljubiti uz tijelo i nositi ga pet minuta istim tempom bez naglih pokreta, napisali su znanstvenici u časopisu Current Biology. Kad dijete zaspi roditelj ga i dalje treba držati u naručju te ostati sjediti još pet do sedam minuta prije nego što ga položi u besiku.

“Mnogi roditelji pate zato što im dojenčad noću plače”, rekla je jedna od autorica studije Kumi Kuroda sa znanstvenog instituta Riken u Japanu. “To je velik problem, posebno za neiskusne roditelje, koji znatno moze podići razinu roditeljskog stresa i u rijetkim slučajevima dovesti do zlostavljanja djeteta”, rekla je.

Kuroda i njezini kolege su pratili kako djeca reaguju u četirima situacijama: dok ih drze majke u naručju istodobno se krećući, dok ih drže u naručju u sjedećem položaju, dok leže u dječijem krevetiću i u situaciji kad se zipka ljulja. Njihovo ponašanje kamere su snimile, a uređaji za EKG mjerili su im otkucaje srca.

Uplakana djeca smirila su se već nakon 30 sekundi nošenja, a otkucaji srca su im im se znatno usporili. Sva su djeca prestala plakati, a vecina ih je zaspalo. No, kad su ih majke odmah položile u krevetić, gotovo ih se polovina probudila već za 20 sekundi. Vjerojatnoca da će se probuditi bila je mnogo manja kad su ih majke nakon uspavljivanja držale u naručju još nekoliko minuta.

Sličan smirujući efekat bilo je stavljanje djeteta u krevetić za ljuljanje.Totalno suprotno je bilo ako su majke pokušale smiriti dijete sjedeći s njime u naručju ili ako su ga položile u krevetić. Otkucaji srca u tim situacijama odmah su im naglo porasli, a slicno se dogodilo ako je majka naglo prestala hodati. Iako je svaka beba drugačija, ova je tehnika najvise pokazala uspjeha među rasplakanim bebama.

Premda su u studiji sudjelovale samo majke, Kuroda smatra da bi reakcija beba bila jednaka i s očevima ili nekom trećom osobom koja ih čuva. Znanstvenici smatraju da su se djeca smirila zahvaljujući takozvanom odgovoru na prenošenje, svojstvenom sisavcima koji se rađaju bespomoćni. Takvi sisavci, a ljudi su među njima, zahtijevaju roditeljsku brigu i hranjenje dugo vremena.

Kad, na primjer, majka mačka ili pas podignu svoje mlade držeći ih za vrat i prenose ih na drugu lokaciju, mladunčad nagonski postane pasivna, zbije se, uvuče stražnje noge i rep, a rad srca i disanje im se uspore. To majci olakšava prenošenje i pospješuje preživljavanje.

Pošto je u ovom istraživanju sudjelovalo samo 21 dijete, znanstvenici napominju da njihove rezultate treba potvrditi opsežnijim, prenosi N1.